Sveže voće i povrće je značajan izvor vitamina i veoma je važno redovno ga konzumirati.
Sve je očiglednija veza između ishrane i zdravlja, a brojna istraživanja pokazuju izuzetnu vezu između zdravlja i konzumiranja svežeg voća i povrća. Nutritivna svojstva voća i povrća bazirana su na njihovom hemijskom sastavu, gde najvažniju ulogu imaju: voda, ugljeni hidrati, sirova biljna vlakna i fitohemikalije (antioksidanti).
Voće i povrće je bogato ugljenim hidratima raznovrsne strukture, počev od jednostavnih šećera kao što su glukoza i fruktoza pa do kompleksnih ugljenih hidrata: celuloze, hemiceluloze, inulina i drugih. Ugljeni hidrati su značajan izvor energije u dijetetskoj prehrani, jer zbog konzistencije voća sporije se resorbuju u probavnom traktu, a posebno u odnosu na većinu slatkih industrijski dobijenih prehrambenih proizvoda.
Fitohemikalije u svežem voću i povrću su produkti metabolizma biljaka, a vrlo važnu ulogu imaju u ljudskoj prehrani, jer ostvaruju funkcije zaštite organizma i jačanja imuniteta. Tu se pre svega ubrajaju: minerali, vitamini, enzimi, voćne kiseline, hlorofili, karotenoidi, flavonoidi, polifenoli, betalaini, različiti glikozidi, alkaloidi, izotiocijanti, kapsaicin, terpeni, fitosteroli i drugi mikrokonstituenti, a svi su od izuzetnog značaja za zdravlje.
Srbija ima klimatske uslove takve da sveže voće i povrće zadržava puno minerala, pa je ukus puniji i aromatičniji, zato je njegovo konzumiranje u svežem stanju najefektnije.
Voće je iz najstarijih vremena bilo izvor zadovoljstva za čoveka. Kada govorimo o voću obično mislimo na mesnate, slatke plodove koje svi cene i vole. Voće daje energiju, jer ljudski organizam lako koristi prirodni šećer koji je njegov važan sastojak. Većina voćnih vrsta sadrži manje količine proteina kao i masti u tragovima. Ono je najpre dobar izvor vitamina i minerala, a pored toga sadrži potrebnu masu nesvarljivih biljnih vlakana.
Duga tradicija u proizvodnji šljive, maline, jabuke i višnje je jedan od razloga zašto su ove voćne vrste najznačajnije za voćarsku proizvodnju Srbije
Povrće je oduvek igralo značajnu ulogu u životu čoveka. „Hrana treba da bude lek, a lek – hrana“, rekao je pre 2 hiljade godina slavni grčki lekar Hipokrat.
Najčešću biološku i hranjivu vrednost ima sveže povrće, prvenstveno kao izvor vitamina i mineralnih materija. Svakodnevno korišćenje povrća u ishrani, naručito u svežem stanju, životna je čovekova potreba.
Značaj povrću u ishrani daju hranljive i biološki aktivne (zaštitne) rnaterije. Poseban značaj imaju dijetetičke komponente povrća, gde su najznačajniji sadržaj beta karotena (provitamin A), vitamina C, grupa B vitamina, mineralne materije, dijetetna vlakna i tzv, sekundane materije, koje nekim vrstama povrća daju lekovita svojstva.
Srbija ima velike potencijale što se tiče uzgoja povrća, svake godine se gaji sve više povrtarskih vrsta. Srbija većinu povrća koju proizvede, potroši na svom tržištu, samo deo se izvozi u svežem stanju.